2. Sliv rijeke Bosne

RIJEKA BOSNA – RIJEKA KOJA SPAJA

Salmonidne vode u slivu rijeke Bosne

 

            U danas već kultnoj knjizi pokojnog Veljka Klašterke “Ribolovni tereni Jugoslavije” (Založba Mladinska Knjiga 1990) dosta je pažnje poklonjeno slivovima najvećih bosansko-hercegovačkih rijeka. Međutim, nijednom riječju ne spominje se rijeka Bosna i njene pritoke. Listajući po već požutjelim primjercima “Ribarskog lista” (glasilo nekadašnjeg Saveza ribolovaca SR BiH) nailazimo na sličnu situaciju. Mnogo je tu prekrasnih lirskih zapisa o Uni, sunčanih putopisa i živopisnih kazivanja sa Neretve I Trebišnjice, velikih ribarskih pustolovina sa studene Drine i mnogo toga još lijepog i interesantnog sa gorskih ljepotica diljem Bosne i Hercegovine. O Bosni, međutim, te Krivaji, Željeznici, Fojnici, Lašvi, Usori… tek se ponegdje i ponešto, onako uzgred napisala pokoja riječ.

            Nije li to velika nepravda prema rijeci čijem slivu gravitira gotovo polovina bosansko-hercegovačkih ribolovaca (Sarajevo,   Visoko, Travnik, Zenica, Doboj, Tuzla…), i koja upravo ovih godina doživljava svoju veliku biološku renesansu. Rijeka Bosna sa pritokama je vodena anglomeracija visokog boniteta, čiji potencijali daleko premašuju trenutno stanje bogatstva riblje populacije. Mada “napadnute” od desetine hiljada ribolovaca i izložene relativno visokom stepenu zagađivanja raznim otpadnim vodama (naročito u sektoru Sarajeva) ipak su to vode kojima se uz skromna ulaganja može pomoći da opet budu ono što je za njih nekada davno zapisao slavni austrijski ihtiolog Taler, odnosno da je “sliv rijeke Bosne najbogatiji raznim ribljim vrstama u ovom dijelu Jugoistočne Evrope”.

            Kako je tema ovog teksta opis slivova i revira interesantnih za lov salmonidnih vrsta, ograničićemo se na kraći opis onih dijelova ovog velikog sliva u kojima je moguća ova vrsta ribolova.


GORNJI SLIV

 

            Rijeka Bosna izvire ispod Igman planine u mjestu Ilidža iz nekoliko

izuzetno jakih vrela, koja se nakon stotinjak metara sastaju i čine “Malu Bosnu”. Neposredno ispod izvora, rijeka tvori prekrasne meandre, dno je pokriveno bujnim kolonijama vodenog rastinja, što predstavlja idealno sklonište za mnoštvo potočne pastrmke, a nekada davno u i potočne zlatovčice. Uskoro, rukavci se sastaju, korito se širi i do 40 metara, a rijeka lagano teče kroz pitome livade, neodoljivo podsjećajući na gornji tok Plive. Tu su uslovi za lov mahačem najidealniji, pogotovo ako se rijeci ponovo vrati lipljen, koji je za vrijeme rata bukvalno istrijebljen. Ti “školski” tereni za lov klasičnim mušičarenjem traju sve do Rimskog mosta, nakon čega se korito postepeno sužava i tok ubrzava, tvoreći mnoštvo kratkih virova, ne dubljih od metar i po, sa puno preljeva i brzačića prepunih ne baš krupnom pastrmkom. Tek ponegdje, na ulaznim dijelovima virova, na mjestima gdje matica podlokava obalu, ili se popriječila neka potopljena vrba, može se u jutarnjim časovima, a naročito u suton uloviti i poneki primjerak teži od kilograma.

Nakon 3 – 4 kilometra toka “Mala Bosna” prima sa desne strane izdašnu i mnogo topliju Željeznicu, nakon čega postaje jednostavno Bosna. Tu na samom ušću Željeznica je tipična ciprinidna voda sa klenom i sapačom kao dominantnim vrstama, ali sve do druge polovine juna u samoj Željeznici se može uhvatiti poneka i po pravilu krupna potočara.

Bosna ispod ušća Željeznice postaje tipična prelazna voda, i dalje sa dominantnim prisustvom potočne pastrmke, ali i sa sve većim jatima sapače, klena, a dolje prema ušću Miljacke nađe se i poneki škobalj. Voda je tu prozirno zelena, sa mnoštvom dubokih virova koji kriju i pasrtmke od nekoliko kilograma, a u ovom dijelu rijeke sačuvao se i poneki lipljen, mada je to još daleko od one koncentracije koju ova voda može objektivno da ugosti.

            Neposredno oko ušća druge veće pritoke Miljacke, toliko je već povećana koncentracija ciprinidnih vrsta (naročito klena i dvoprugaste uklije) da se tu već stvaraju solidni uslovi za pojavu mladice. Prije 50 – tak godine tereni između ušća Miljacke i Visokog su bili pravi “Eldorado” za lov ove ribe, ali su decenije intenzivnog zagađivanja ovog dijela rijeke, te intezivan krivolov za vrijeme poslednjeg rata, učinili da ova plemenita riba predstavlja istinski rijedak ulov.

            Nizvodno od ušća Miljacke ribolov salmonida je izrazito sezonskog karaktera, i preporučuje se samo u proljetnim mjesecima, kada je najmanji uticaj fekalnih i drugih odpadnih voda iz Miljacke.

 

ŽELJEZNICA   I MILJACKA

 

            Za Željeznicu se može reći da je salmonidna cijelim svojim tokom, ali pravi tereni za lov plemenitih vrsta počinju tek uzvodno, nakon izlaza iz sarajevske kotline. Danas je Željeznica u svom srednjem i gornjem toku izuzetno čista voda, ne toliko pastrmska, koliko lipljenska i mladičarska. Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih imao sam priliku da u par navrata lovim na terenima ispod Trnova. Bio je to period kad ste lipljene mogli vidjeti grupisane u velikim jatima poput škobalja, a česti raubi mladice (istina ne krupnih) ukazivali su na pravi ribolovački raj. I dalje je to voda istog biološkog boniteta, međutim, zahvaljujući nemaru poštenih i pirovanju ludih, ova je rijeka u poslednjih desetak godine gotovo “očišćena” od matičnih primjeraka salmonida, tako da je prirodni priraštaj po osnovu mrijesta zanemarljiv u obnovi riblje populacije. Samo stručno poribljavanje i rigorozna kontrola mogu biti garancija da će ova planinska ljepotica opet mamiti u svoje kanjone ljubitelje istinskog ribolova.

            Miljacka je u svom gornjem toku tipična pastrmka voda, relativno dobro očuvana, zahvaljujući prvenstveno mnoštvu teško pristupačnih revira , čistoći vode i relativno rijetko naseljenom području kroz koje prolazi . Ipak, zahvaljujući krivolovu, naročito na matične primjerke, dominantna je sitna potočara, što će ovu vodu zadugo još držati u rangu lokalne atrakcije za dokonu seosku djecu i slučajne putnike.

 

FOJNICA, LEPENICA

 

            Prva značajnija lijeva pritoka Bosne je rijeka Fojnica, koja se u Bosnu ulijeva kod Visokog. Od izvora do ušća je salmonidna, mada pravi tereni za ribolov počinju tek u srednjem toku (oko raskršća na putu Visoko - Kiseljak). Nekada su Fojnica, a pogotovo njena pritoka Lepenica (samo ime govori) bile poznate po Lipljenu (sve do konca sedamdesetih), a danas su to uglavnom solidne pastrmske vode, a nisu rijetki ni ulovi sitne mladice (do 5 – 6 kg).

            Fojnica je prepuna dubokih virova sa mnoštvom podvodnih prepreka, što predstavljaju idealna skloništa za krupnu pastrmku. Obale su uglavnom gusto obrasle i strme, što u većini slučajeva onemogućava lov mahačom na najproduktivnijim pozicijama. Zato postoje odlični uslovi za varaličarenje, bilo da su su pitanju vobleri ( za jutarnji i večernji lov u preljevima), cofovi ( za zimski lov na dubljim mjestima) ili leptiraste varalice za brzačiće i lov ispod podlokanih obala i oko prepreka u vodi.

            Rijeka Lepenica, koja protiče kroz Kiseljak je izuzetno bogata vodom i znatno pristupačnija od Fojnice. Nažalost, pristupačnija je i za krivolovce koji su bitno devastirali ribji fond u ovoj srednjo bosanskoj ljepotici kristalno providne vode. Zato ipak preporučujemo obilazak Fojnice.

 

LAŠVA, BILA

 

            Lašva izvire ispod planine Vlašića i nakon tridesetak kilometara ulijeva se u rijeku Bosnu ( 14 km uzvodno od Zenice). Salmonidna je od izvora do ušća, a najatraktivniji tereni za lov pastrmke, mladice i dosta prorijeđenog lipljena nalaze se na potesu od ušća Plave vode u Lašvu ( odmah ispod Travnika) pa sve do ušća rijeke Kozice kod Kaonika (opština Busovača). Nizvodno prema ušću u Bosnu Lašva i dalje ima mladicu, ali su zato pastrmka, a naročito lipljen izuzetno rijetki.

            Zahvaljujući agilnom predsjedništvu Udruženja sportskih ribolovaca iz Travnika i Viteza, Lašva se redovno poribljava potočnom pastrmkom i organizovana je solidna čuvarska služba. Najatraktivniji tereni za lov prilično krupne pastrmke nalaze u reviru tzv. Polja između Doca i ušća Bile. Tu oko ušća rijeke Bile u Lašvu pojavljuju se i prve mladice, čiji manji primjerci zalaze i u samu Bilu.

            Lijeva pritoka Lašve Bila ima dosta pastrmke naročito na potesu između rudnika Bila i Gluve Bukovice. U Bilu se ulijeva više jakih potoka, od kojih pažnju treba obratiti na Čuklanski potok, koji dolazi sa lijeve strane.

            Najznačajnija desna pritoka Lašve je rijeka Kozica, u čijem donjem toku obitava sitna mladica i lipljen, a u srednjem i gornjem toku potočne pastrmke. Znatno pristupačnija za lov od same Kozice je njena lijeva pritoka Ivančica, na kojoj ima dosta podesnih revira za lov mušičarenjem. Koliko su to interesantne vode ilustruje podatak da je na mjestu Kazani, nadomak Kaćuna uhvaćena krajem osamdesetih potočara od 5 kg.

            Sama Ivančica ima dosta manjih pritoka, koje su vrlo zarasle u žbunje, ali zato neobično bogate potočarama do kilogram težine.

                                                            

KRIVAJA

 

            Svakako najznačajnija pritoka rijeke Bosne je rijeka Krivaja. Nastaje u gradu Olovu od desne pritoke Stupčanice i lijeve Bioštice i nakon osamdesetak kilometara toka ulijeva se u Bosnu u Zavidovićima.

            Rijeka Stupčanica i Bioštica, od kojih nastaje Krivaja salmonidne su od izvora do ušća. Ribom je naročito bogata Bioštica, i to kako pastrmkom i lipljenom, tako i mladicom. Obale Bioštice su dosta pristupačne i podesne za sve oblike ribolova, što se ne bi dalo reći za njenu lijevu pritoku Kaljinu, koja predstavlja pravi ribolovni raj. Doista, Kaljina je čak i danas jedna od najbogatijih salmonidnih voda u Bosni i Hercegovini i predstavlja jednu od najdražih ribolovnih destinacija onih najzagriženijih ljubitelja vrhunskog lova salmonida.

U donjem toku Kaljina je bogata lipljenom, mladicom i krupnom pastrmkom, a gornji tok ove divlje rijeke predstavlja pravu atrakciju za ljubitelje autohtone potočne pastrmke. Pristup ovoj vodi sa gornje strane je iz pravca Sokoca, a sa donje strane iz pravca Olova uz tok Bioštice.

            Krivaja, kao kćerka Bioštice i Stupčanice, priča je za sebe. Mladicu ima od nastanka do uvira u Bosnu, krupnu pastrmku daje od Olova pa do tridesetak kilometara nizvodno; Lipljen je prisutan nizvodno od sastavaka pa sve do Vozuće (oko 50 kilometara toka). Dakle, kad se saberu vode Krivaje, Stupčanice i Bioštice sa Kaljinom, imamo više od 130 kilometara salmonidnih tokova.           

Mada je Krivaja cijelim svojim tokom interesantna za ribolov, kako salmonida, tako i za lov škobalja, mrene, klena, šljivara i plotice, pažnji putnika namjernika ipak preporučujemo izuzetno atraktivne terene između sela Maoče i Soluna (revir dugačaak oko 30-tak kilometara). Tu se smjenjuju kanjoni sa suženom i zapjenušanom rijekom, pri tome livade sa dugačkim virovima “zelencima i tamne oaze sa gustom četinarskom šumom. Čovjeku trebaju decenije da hoda po ovim terenima i da nikada nije siguran da li je svu ovu ljepotu obišao. Posebno obraćam pažnju mlađim kolegama da izbjegavaju lov sitnim varalicama, jer se dnevno može zakačiti i po tridesetak mladuljaka od 300-1000 grama, što predstavlja zalogu za svjetlu budućnost ove vode, ali i veliki izazov za nesavjesne ribolovce. Krivaja daje mladice do 15 kg, ali nisu rijetki ulovi (naročito zimi) primjeraka između 4 i 8 kg što za vodu prosječne širine od tridesetak metara predstavlja prave trofeje.

 

USORA


            Usora je najveća lijeva pritoka u donjem toku Bosne. Izvire u rejonu Blatnice (Teslićki kraj), a u Bosnu se ulijeva kod Doboja. Salmonidna je u prvih dvadesetak kilometara, gdje prolazi kroz planinski kraj, da bi ulaskom u pitomu kotlinu okrenula 0prema istoku, gdje poprima sve karakteristike srednje velike rijeke mrenskog regiona.

            Za lov pastrmke naročito su atraktivni tereni uzvodno od Banje Vrućice, koja odlično upotpunjava turističku ponudu ovog živopisnog kraja. Pristup je moguć iz pravca Doboja i Banja Luke.

 

REZIME


            Na kraju ovog kazivanja o salmonidnim tokovima iz sliva rijeke Bosne napominjemo da su ovdje pobrojane samo vode koje su dobro poznate autoru i

velikom broju sportskih ribolovaca. Tu su još desetine vrlo interesantnih potoka, od kojih se mnogi redovno i poribljavaju potočnom pastrmkom, a ribolov na ovim vodama zna biti vrlo atraktivan, naročito u proljetnom periodu.

            Posebno valja istaći jedan pozitivni biološki fenomen, koji je nastao kao posljedica prestanka rada Željezare Zenica. Naime, još 1992. godine tok Bosne ispod Zenice toliko se pročistio da je riba masovno došla kako iz Save (ciprinidi), tako iz pritoka (salmonidi). Već te godine u Bosni se počela hvatati poneka potočna pastrmka, a poslednjih nekoliko godina to je već redovna i vrlo česta pojava. Osim potočne pastrmke u velikom broju se pojavio lipljen i mladica, mada su rijekti ribolovci koji se namjenski opredeljuju za lov salmonida u Bosni.

            Jedan od tih tijetkih je i čuveni zenički ribolovac Ferid Zlatarević – Ćata, koji je između ostalog, avgusta 1998. Godine uhvatio u Bosni kod Vranduka u jednom danu dvije krupne potočare (4,6 kg I 3,6 kg).

            Sve u svemu čudna je rijeka ta Bosna – u istom viru lovite somove, šarane i smuđeve, ali i pastrmke, lipljene i mladica. To možda još samo Sana ima u svom srednjem i donjem toku.


RANKO TRAVAR

Logos